Ime Patricia de Nicolaï u suvremenoj parfumeriji nosi dvostruku težinu, onu naslijeđa i onu osobnog izbora. Iako dolazi iz obitelji povezane s kućom Guerlain, njezin profesionalni put nije bio unaprijed zadan.
Borut Mihalić, vlasnik parfumerija TOP, ugostio je Patriciu i njezinu novu mirisnu kreaciju u Le Bistrou Esplanade, gdje smo popričali s utjecajnom parfumerkom.

„Nasljeđe otvara vrata, ali ne određuje put“, naglašava, jasno razdvajajući početnu poziciju od odluke da vlastiti identitet izgradi samostalno.
Taj se identitet oblikovao kroz obrazovanje i praksu, osobito tijekom školovanja na ISIPCA, gdje parfumeriju počinje doživljavati kao spoj znanosti i umjetnosti. Laboratorij za nju postaje prostor discipline i imaginacije, mjesto u kojem se testiraju sirovine, razvijaju formule i istražuju beskrajne varijacije mirisa. „Nije postojao jedan presudan trenutak, nego spoznaja da me taj proces nikada ne zamara“, ističe, opisujući kontinuiranu fascinaciju kao ključnu potvrdu vlastitog poziva.
Počeci karijere nisu bili bez prepreka. Profesionalni kredibilitet gradio se postupno, često u okruženju koje nije bilo u potpunosti otvoreno, osobito prema ženama u kreativnim ulogama. Danas vidi značajan pomak, posebno unutar niche parfumerije, no ističe kako ravnoteža još uvijek nije univerzalno postignuta.

Godine 1989. osniva vlastitu kuću Nicolaï, potez koji u tom trenutku nije bio dio šireg trenda, već nužnost stvaranja prostora za vlastiti izraz. Niche parfumerija tada nije bila jasno definirana kategorija, dok je danas postala globalno prepoznat segment, s prednostima, ali i izazovima očuvanja autentičnosti.
U središtu njezina rada ostaju sirovine.
„One su jezik parfumerije“, objašnjava, naglašavajući kako se upravo kroz njih gradi emocionalni doživljaj. Iako određene note mogu izazvati univerzalne asocijacije, konačna percepcija uvijek ostaje osobna, oblikovana sjećanjem i iskustvom. Zato se u svom radu često vraća prirodnim materijalima, cvjetnim, citrusnim i zelenim, koji omogućuju jasnoću, ali i složenost.
Promatrajući suvremenu scenu, uočava dvostruki smjer: s jedne strane dominaciju snažnih, gourmand i drvenastih kompozicija, a s druge povratak svježini i jednostavnijim strukturama.

Miris, smatra, ima snažan utjecaj na percepciju, i vlastitu i tuđu, no ne vjeruje u ideju jednog „potpisnog” parfema. Mirise bira intuitivno, ovisno o raspoloženju, što odražava njezin odnos prema parfumeriji kao promjenjivom, živom sustavu.
Kada govori o budućnosti, ne izdvaja jedan smjer, već naglašava potrebu za ravnotežom između umjetnosti, održivosti i tehnologije. „Tehnologija može pomoći, ali ne može zamijeniti ono što dolazi iz rada s materijalom“, ističe. Parfumeriju pritom definira kao strukturiranu umjetnost, disciplinu koja počiva na pravilima, ali unutar njih ostavlja prostor za gotovo beskonačnu interpretaciju.
Ta se filozofija jasno očituje u mirisu koji je predstavila u Zagrebu, u Le Bistro, unutar hotela Esplanade Zagreb Hotel, u organizaciji niche parfumerija TOP.
.
Fleur d’Oranger Eau de Parfum, Édition Limitée, iz kolekcije Le Jardin de Patricia, proizlazi iz osobne memorije, vrta naranči i mirisa koji je obilježio njezino djetinjstvo. Kompozicija ne interpretira samo cvijet naranče, već i osjećaj: svjetlost, toplinu i bezbrižnost.
Struktura mirisa oslanja se na dijalog dviju ključnih ekstrakcija: neroli u gornjim notama donosi svježinu i prozračnost, dok apsolut cvijeta naranče u bazi daje dubinu i postojanost. Riječ je o precizno izbalansiranoj kompoziciji koja kroz jednostavan motiv razvija slojevit i dugotrajan olfaktorni doživljaj, svojevrsni sažetak njezina autorskog pristupa.
FOTO: NICOLAI
















